Kraljičin ljubavnik - Philippa Gregory

Roman Kraljičin ljubavnik autorice Philippe Gregory jedan je od onih koji me se uopće nisu dojmili; naprotiv, glavni likovi mi se nisu sviđali, a Elizabeta mi je čak išla i na živce.

Priča počinje s nesretnom Amy Dudley čiji muž je jedan od najpoznatijih dvoranina 16. stoljeća - Robert Dudley. Njegovi preci bili su ambiciozni muškarci koji su nerijetko i gubili glave zbog te svoje neslavne osobine. Pa tako i Roberta proganjaju snovi o pogubljenju njegova ova. On zbog tih snova ne odustaje, već ide dalje sa svojim opasnim ambicijama i tako započinje neslavna veza između Elizabete i Roberta. Upravo zbog tog odnosa, o kojem je tada brujala cijela Engleska, Amy započinje padati u depresiju.

Elizabeta je, s druge strane, mlada žena koja još nije iskusila čari ljubavnih odnosa. Postepeno se zaljubljuje u svog dugogodišnjeg prijatelja Roberta zbog koga je njezina glavna osobina slabost. Ta slabost ponekad je kod mene izazivala iritaciju i  zbog toga mi se ona kao lik nikako nije sviđala. Pokraj nje je stoga uvijek bio njezin odani savjetnik William Cecil koji je na vrijeme primjetio kakvu moć Robert ima nad Elizabetom i stigao je na vrijeme reagirati. Iako njegovi potezi nisu uvijek nailazili na odobravanje kraljice, on joj je uvijek samo služio i bio je spreman na najgroznije poteze kako bi sačuvao kraljevstvo i ljubav njenih podanika. 

Atmosfera koju Philippa uspjeva dobiti u svojim romanima, kao i njezini likovi, uvijek su mi se sviđali. Čitam povijesne romane i drugih spisateljica, ali upravo mi je Philippa zauzela mjesto najdraže spisateljice povijesnih romana, dok drugi manje ili više kaskaju za njom. Razočaranje je stoga bilo veliko čitajući ovaj roman. Možda sam ja jedna od onih koja nije uspjela shvatiti da je njezina želja bila oživjeti tako slab lik kao što je Elizabeta na najbolji mogući način, no čitajući knjigu više sam osjećala iritaciju nego zadovoljstvo, što je za romane ove spisateljice vrlo čudno. Sljedeći na redu je njezin roman Časni trgovci koji s radnjom skače u 18. stoljeće. Ovo će uistinu biti velika promjena od njenih tudorskih romana, no sigurna sam da će i 18. stoljeće uspjeti učiniti  zanimljivim.

Grijesi obitelji Borgia

Prvi puta pišem na ovom blogu, a smatrala sam savršenim da za prvi post pišem o knjizi koja me se jako dojmila. Naime, u rukama držim jednu od najzanimljivijih knjiga koje sam imala prilike pročitati o jednoj od najozloglašenijih obitelji u povijesti Italije - obitelji Borgia. Spisateljica Sarah Bowler je uspješno dočarala članove spomenute zloglasne obitelji iz razdoblja renesansne Italije; Cesare Borgia i Lucrezia Borgia samo su dvoje likova koje je uspješno oživjela u ovoj knjizi savršenoj za obožavatelje povijesne fikcije. Evo kratkog sadržaja sa znanja nakon kojeg slijedi moj osobni dojam o knjizi i jedna zamjerka.





Ozloglašeni vojvoda, besramna vojvotkinja i nevina djevojka...

Violante ne bi trebala biti u jednoj od najuzvišenijih palača renesansne Italije. Ne bi trebala biti dvorska dama lijepoj Lucreziji Borgiji. Ali, ista nedokučiva politika koja je Lucrezijina oca Židova upetljala u Vatikan, gurnula je Violante duboko u raskošan svijet strasti i ambicije. No, oni koji jednom uđu u kući obitelji Borgia, iz nje ne izađu isti - ako uopće izađu živi. Violantino mjesto u povijesti iskušat će njezino srce i učiniti je čuvaricom opasnih tajni koje mora ponijeti u grob sa sobom...

Bogata, složena priča o renesansnoj verziji obitelji Soprano!

Kao što kratki sadržaj kaže, obitelj Borgia su renesansna verzija obitelji Soprano. Iako nikad nisam gledala spomenutu seriju, povlačim paralele s poznatom Showtimeovom serijom The Borgias čiji je podnaslov: "the original crime family". S obzirom da će sljedeći tekst biti pun spoilera, upozoravam buduće čitače da pripaze na to ako ne žele prerano otkriti važne dijelove knjige. Za one koji su upoznati s obitelji Borgia, nema nikakve opasnosti.

Cesare Borgia iz serije The Borgias

Opisat ću dojmove o liku koji me se najviše dojmio, velikom vojvodi od Valentina, Cesareu Borgiji. Njega, kao i sve ostale likove upoznajemo preko glavnog ženskog lika,  Donate, Židovke preobraćene na kršćanstvo, kojoj je vojvoda Valentino, odnosno Cesare, nadjenuo nadimak Violante zbog njenog prekršenog obećanja. Njegova joj je majka ispričala da su odmah nakon njegova rođenja mislili da će umrijeti jer je izgledao slab i da je zato dobio ime brata babice koja ga je porodila, Cesare, kako ne bi umro nekršten i zbog tog završio u paklu. No, Cesare nije umro nakon poroda, niti kasnije, već je nakon rođenja sestre Lucrezije, pet godina kasnije "oživio". Od slabašnog i boležljivog dječaka, Cesare je izrastao u hladnokrvnog ubojicu i vojskovođu koji ne preza ni pred čim. Iako razni autori i redatelji serija i filmova različito tumače odnos Cesarea i njegove sestre Lucrezije, u ovoj knjizi autorica je odlučila nepotvrđenu glasinu staru 500-tinjak godina pretvoriti u istinu; naime, Cesare i Lucrezia u ovoj su knjizi u incestuoznom odnosu te imaju čak i sinčića, Giovannija, koji nikada nije saznao tko mu je pravi otac, a ni majka. Ovaj podatak se sazna tek na kraju, nakon pogiblje vojvode od Valentina u bitci kod Viane u Španjolskoj kada njegova duboko ožalošćena sestra Lucrezia priča priču o njih dvoje njegovoj ljubavnici Violante.
Sam lik Cesarea je u knjizi obavijen velom tajni; nikad ne znaš što će sljedeće učiniti, što mu je na umu, iako znaš da misli na svoju dobrobit i zadovoljstvo. Izgleda kao čovjek s mnogim tajnama i unutarnjim demonima, čovjek kojeg nije moguće upoznati ili dokučiti. I zbog te nedokučivosti on postaje čovjek kojeg se bojimo.

Ali, vratimo se mi malo natrag. Violante je Židovka preobraćena na kršćanstvo čija je kuma Donna Lucrezia. Ona je na zabavi poslije njena krštenja popila previše vina i izašla iz prostorije jer joj je bilo loše, povratila i onesvjestila se. Tom je prilikom "upoznala" Cesarea koji je kasnio na zabavu. Ne može se baš reći da ga je upoznala s obzirom da je on naišao na nju onesviještenu i smijao joj se, no ipak joj je na kraju pomogao da dođe do svoje sobe. Sljedeći važniji događaj kad je imala priliku vidjeti Cesarea bio je događaj pod nazivom "Banket kestena" koji je ostao vrlo poznat u povijesti po razvratu; naime, na privatnu zabavu u vojvodine odaje bilo je pozvano 50-ak prostitutki i isti broj mladića koji su se upustili u seksualni čin, a sam papa, Alexandar VI je ocjenio najbolji čin i nagradio muškarca s bogatom nagradom. Značenje kestena ne želim objašnjavat jer bi bilo nepristojno. Ali, zanimljivo je da je autorica odlučila tako poznat događaj iz povijesti opisati u knjizi. I vrlo pohvalno. 

Ali, čudila sam se izborom vremena radnje koje je spisateljica izabrala za svoju knjigu. Povijest obitelji Borgia je jako bogata i ranije od događaja s kojima je autorica počela knjigu; Lucrezijin prvi, pa i drugi brak, čin kardinala koji je papa dao Cesareu kada je imao samo 18 godina, smrt njihova brata Juana, te na kraju Cesareovo odricanje od kardinalskog zvanja nakon bratove smrti i preuzimanje vodstva nad vojskom papinskih država. No, moram reći da je ipak dobro izabrala jer smrt pape Alexandra VI i sama Cesareova pogiblja su dosta dramatični događaji i možda važniji od svih ostalih u povijesti obitelji Borgia. Također mi je zanimljivo da je pisala i o francuskoj bolesti za koju se zna da je Cesare imao. Violante u jednom trenutku kaže:Vidite, on je jako ljubomoran čovjek. Volio je žigosati svoje ljubavnice. To je jako zanimljiva rečenica jer pokazuje da je cijena samo jedne noći s Cesareom, muškarcem neosporive ljepote, vrlo velika. U knjizi se spominje par pobačaja koje je Lucrezia pretrpjela tijekom svog braka s Don Alfonsom d'Este što bi moglo ukazivati da se i ona zarazila sifilisom od brata. No, sad zalazim u neke vode koje odišu tzv. "profesionalnom deformacijom".
Jedina zamjerka koju imam naspram knjige jest nedostatna naglašenost ljepote Lucrezie Borgie. Ona je u povijesti ostala zapamćena kao djeva nenadmašne ljepote, dok sam u knjizi dobila osjećaj da je Lucrezia srednovječna žena koja je zbog svojih briga dobila bore na licu i sijede u kosi iako je u to vrijeme imala samo 25 godina. Jedino se spominje Violantina ljepota i velika sličnost s Lucrezijom pa sam iz toga izvukla zaključke.
Na kraju knjige autorica objašnjava da je ovo povijesna fikcija, "prepletanje zamišljenih ljudi i zamišljenih života stvarnih povijesnih osoba". No, zanimljivo je zamišljati život ljudi koji su živjeli toliko turbulentno i to tako davno, prije petstotinjak godina. Autorica je samo dala uvid u svoj zamišljeni svijet obitelji Borgia. I to vrlo zanimljiv uvid!